Filatelija i povijest Rijeke

Slojevita povijest Rijeke odrazila se na filateliju. Filatelija nam daje zanimljiv povijesni presjek nekog mjesta, njegov politički, društveni i ekonomski značaj u vremenu. Ipak, filateliju puno puta treba promatrati sa zadrškom, jer nam ona prikazuje službene stavove vladajućih, što je bio čest slučaj na našim prostorima. Kako je Rijeka u novijoj povijesti promjenila nekoliko državnih sustava, filatelija je bila odraz i službeni dokument tih sustava, te nije uvijek odražavala raspoloženje građana grada Rijeke.

PREDFILATELISTIČKO DOBA

Predfilatelističkim dobom smatramo vrijeme do uvođenja poštanske marke kao stredstva plaćanja poštanske pristojbe. Kako je Rijeka još od Rimskog doba važna luka na Jadranu, postojala je potreba brzog prenošenja informacija. Već od glasničkog prijenosa pošte Rimskog Carstva, preko glasničke službe od sredine 15. stoljeća, i koncesionarske poštanske službe od sredine 16. stoljeća, Rijeka je važna točka na sjeverojadranskim putevima. Prema Nikoli Rukavini, jednom od najvećih poznavatelja hrvatske predfilatelije, 22. ožujka 1730. g. otvoren je u Rijeci državni poštanski ured Austrijskog Carstva. Prvi poštanski žig V:FIVME, Rijeka je dobila 1755. godine, samo četiri godine nakon žiga Beča, prvoga žiga u Austrijskom Carstvu. Žig Rijeke iz 1755. g. prvi je poštanski žig na području Republike Hrvatske. Napoleonskim ratovima, Rijeka je bila pod francuskom upravom s prekidima od 1797. g. do 1813. g. U periodu od 1809. g. do 1813. g. Rijeka je u sastavu Napoleonove provincije Illirije, kada dobiva žigove FIUME ILLIRIE. Nakon 1813. g., kratko je pod Engleskom, ali je već 1814. g. vraćena Austriji.  Od 1822. g. Rijeka je pod Mađarskom do 1848. g., kada ban Josip Jelačić vraća Rijeku Hrvatskoj. Od 1813. g., sve do pojave prve poštanske marke, Rijeka je u sastavu pošte Austrijskog Carstva.

FILATELISTIČKO DOBA

Dana 1. lipnja 1850. g. uvodi se u uporabu prva poštanska marka Austrijskog Carstva. Od prvog dana izlaženja, marke se koriste na riječkoj pošti, što nije bio slučaj u drugim hrvatskim i mađarskim gradovima. Rijeku je Hrvatska predala Mađarskoj 1868. g. (Riječka krpica), pa se od prvog dana izlaženja mađarskih poštanskih maraka, 1. svibnja 1871. g., one koriste u Rijeci. Austrijske marke mogle su se koristiti do 31. srpnja 1871. g. Rijeka postaje glavna mađarska luka preko koje su, osim robe, prevezeni i mnogi Europljani u Ameriku i u druge dijelove svijeta sve do 1918. g. i završetka Prvog svjetskog rata. O veličini i snazi Rijeke u periodu od prve poštanske marke do 1918. g. najbolje govori činjenica da je korišteno ukupno 85 žigova u 6 poštanskih ureda. Mađarske marke su službeno prestale važiti 2. prosinca 1918. g. Osim poštanskih žigova, veliki je broj i željezničkih, pomorskih, brodskih, lučkih i linijskih poštanskih žigova s odlaznim ili dolaznim nazivom pošte Fiume.

Od 1918. do 1924.

Austro-Ugarska je izgubila Prvi svjetski rat i kapitulirala krajem 1918. godine. Na ruševinama Monarhije počele su nicati nove države poslijeratne Europe. Italija je na početku rata bila na strani Centralnih sila, ali je 25. svibnja 1915. g. prešla na stranu Saveznika u skladu s potpisanim tajnim Londonskim sporazumom od 26. travnja 1915. g. Tim sporazumom su Italiji u slučaju pobjede obećana znatna proširenja na istočnu obalu Jadrana. Trebala je dobiti čitavu Istru do Kvarnera i pokrajinu Dalmaciju, ali ne i Rijeku. Člankom 5. predviđeno je da se Hrvatskoj ostavi na sjevernom Jadranu obala od Voloskog do sjeverne dalmatinske granice. Kada se u Italiji saznalo za sadržaj pakta, krenulo se u propagandu da se Italiji pripoji i ostatak, prvenstveno misleći na Rijeku. Krajem 1918. g. u Rijeci su djelovale tri političke opcije. Talijansko Nacionalno vijeće (Consiglio Nazionale Italiano di Fiume) koje je zahtjevalo pripojenje Rijeke Italiji, Autonomaši koje je predvodio Zanella i Narodni odbor Države SHS koji je okupljao Hrvate iz Rijeke, Sušaka i okolice.

Raspadom Austro-Ugarske, Rijeka je 29. listopada 1918. g. postala sastavni dio tek stvorene Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Talijansko Nacionalno vijeće je 30. listopada 1918. g. pročitalo Proklamaciju o priključenju Rijeke Italiji. Kasnije se tvrdilo da je to bio referendum o priključenju. Rijeka je ostala u Hrvatskoj do 17. studenog 1918. g., kada je general Di San Marzano smijenio župana dr. Rikarda Lenca i preuzeo vlast. Iz tog perioda imamo prvu filatelističku zanimljivost, poštanske marke Države SHS žigosane žigovima riječkih poštanskih ureda.

Formirana je Saveznička uprava, a izvršnu vlast u gradu je preuzelo Nacionalno vijeće, koje daje nalog da se do 2. prosinca 1918. g. povuku iz opticaja mađarske poštanske marke i počnu pretiskivati pretiskom FIUME. Mađarske poštanske marke su se mogle zamjeniti do 28. prosinca 1918. g. Po nalogu Savezničke uprave, poštanske marke nisu smjele nositi političke poruke koje bi utjecale na buduće rješenje riječkog pitanja. Nacionalno vijeće se toga držalo samo kod privremenih poštanskih maraka s pretiskom FIUME. Već u prvom redovnom nizu imamo marke s protalijanskim obilježjima, što je ostala praksa i u sljedećim izdanjima. Kako je Nacionalno vijeće, kao izvršna vlast, cijelo vrijeme djelovalo u smjeru pripojenja Rijeke Italiji, dizajn većine poštanskih maraka bio je u smjeru te politike.

Izlaz iz savezničkog zahtjeva od sredine 1919. g. o raspuštanju Nacionalnog vijeća i Riječke dobrovoljačke legije, nađen je u osobi istaknutog talijanskog fašista Gabriela D'Annunzia, koji je 12. rujna 1919. g. preuzeo Rijeku sa svojim legionarima. Situacija nije pogodovala niti vladi u Italiji, jer su fašisti planirali raspuštanje vlade i parlamenta te svrgnuće kralja Vittoria Emanuela III. Pritisnut međunarodnim akcijama D'Annunzio 8. rujna 1920. g. proglašava Riječku državu pod nazivom Talijanska uprava za Kvarner (Reggenza Italiana del Carnaro). U svoju državu je uključio i okupirane kvarnerske otoke Krk i Rab. Donešen je Ustav, a Rijeka je postala prvo mjesto na svijetu u kojem je fašizam došao na vlast. Vojne poštanske marke Rijeke iz toga doba dobro ocrtavaju fašističku ideologiju, jer je marke osmislio sam D'Annunzio.

Rješenje ovog problema bilo je potpisivanje Rapallskog ugovora 12. studenog 1920. g. između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS o priznanju potpune slobode i nezavisnosti Države Rijeke. Državu Rijeku sačinjavao je prijašnji Corpus separatum i dio južno od kolnog puta Zamet – Kastav, sve do Preluke. Iako se D'Annunzio protivio, ugovor je postao stvarnost, a zanimljivo je da je ugovor pisan latinicom za talijanski jezik, a ćirilicom za srpski jezik. Bio je to veliki uspjeh talijanske i srpske politike, a katastrofa hrvatske. Prije odlaska 18. siječnja 1921. g., D'Annunzio je "priuštio" Rijeci krvavi Božić, kada su dignuti u zrak svi mostovi na Rječini i oštećena Guvernerova palača. Za predsjednika privremene vlade izabran je 1. siječnja 1921. g. dr. Antonio Grossich, predsjednik Nacionalnog vijeća.

Izbori za ustavotvornu skupštinu održani su 24. travnja 1921. g. Pobijedio je Riccardo Zanella i njegovi Autonomaši. Fašisti se nisu mogli pomiriti s tim, pa je 3. ožujka 1922. g. uslijedio napad na Guvernerovu palaču. Zanella i većina izabranih skupštinara bježe u Kraljevicu i više se ne vraćaju u Rijeku. To je stvorilo uvjete da se Rijeka pripoji Italiji. Mussolini 18. rujna 1923. g. smjenjuje riječku vladu te postavlja generala Gaetana Giardina za vojnog guvernera Rijeke. Zadnja pitanja između Italije i Jugoslavije riješena su Rimskim ugovorom potpisanim 27. siječnja 1924. g., kada je definirana granica a Rijeka, davno prije Berlina, podijeljena na Fiume i Sušak zidom. Od 1. travnja 1924. g. Rijeka je u poštanskom prometu Kraljevine Italije, a poštanske marke Rijeke odlaze u povijest.

Od svršetka Drugog svjetskog rata Rijeka je u poštanskom prometu federalne komunističke Jugoslavije a od 1990. g., raspadom Jugoslavije, u Republici Hrvatskoj.